Energetska strategija Hrvatske: Nacionalizacija je jedino rješenje

[slobodagovora]

Subota, 13 Studeni 2010 16:14

Vidljivo je bilo iz propitkivanja bivšeg premijera da niti on, kao ni ostali članovi Vlade ne znaju, a niti oni koji su ih ispitivali, a napose hrvatski puk nisu dobili odgovor na pitanje o tome zašto je uopće strancima prodavana INA i kolika je bila njezina stvarna vrijednost kada su je prodavali Mađarima.

Nisu znali niti odgovor da li je uopće novac od prodaje stigao u Hrvatsku i u što je potrošen. Nije rješenje zatvaranje onih koji su potpisali štetne ugovore, pa tako i one kolonizatorske o poklanjanju INA-e (2003.) i jadranskog plina (1997. i kasnije), te nuklearne elektrane (tj. ugovora o NE Krško iz 2002.).

Umjesto toga trebalo bi barem djelomično nadoknaditi goleme štete koje su izazvali, tako da im se oduzme imovina, kao što se to radi u drugim - civiliziranim zemljama. Umjesto toga neki od njih nagrađeni su milijunskim otpremninama i potom zaposlenjem, bolje reći obilnim primanjima, kod onih kojima su poklonili ono što nije njihovo. Uz ovakva zbivanja i ne činjenja ništa da ih se obuzda, često isticani cilj politike „borba protiv kriminala i korupcije“ postaje najobičnija farsa i temeljito ruši povjerenje stanovništva u one koji vode zemlju. Najvjerojatnije nema izlaza iz krize u energetici, a zbog njene važnosti za gospodarstvo, ni u cjelokupnom gospodarstvu, bez hitne nacionalizacije (dok sve što vrijedi nije „otišlo“ strancima) svega onog što su moćni bogati pojedinci poklonili strancima, koji su se već odavno namirili za ono što su prema tim ugovorima uložili (ako su uopće i uložili).

Velike su razlike u izjavama onih koji su sudjelovali ili tvrde da nisu u rasprodaji INA-e , pa i u onima danim istražnom povjerenstvu Hrvatskog sabora za utvrđivanje činjenica u vezi s privatizacijom INA-e. Jedni su tvrdili (trenutna predsjednica Vlade, neki ministri, bivši rukovoditelj INA-e...) da nisu ništa znali o prodaji INA-e i da su taj posao vodili samo neki pojedinci, a drugi, npr. bivši predsjednik Vlade, tvrde da su svi u tadašnjoj (i sadašnjoj) Vladi bili jako dobro upućeni u prodaju INA-e i upravljačkih prava i da su svi znali sve što su ugovarali.

Očito netko nije govorio istinu. No pitanje je jesu li svi sve ili barem netko iz Vlade išta znali o tome što su i zašto ugovarali i potpisivali? Činjenice pokazuju da svi skupa nisu znali ništa ili su znali vrlo malo. Da su znali vjerojatno INA-u ne bi prodavali ili je pravi razlog njene prodaje (i ne samo prodaje INA-e) golema novo stečena imovina bez poznatog porijekla (učestalo se o tome izvještava u medijima) onih koji su u tome (i u mnogo drugoga) sudjelovali. Tvrdi se da je borba protiv korupcije najvažniji zadatak političara za izlazak Hrvatske iz krize? S obzirom da spomenuto da li je baš tako?

Naglašava ga se samo da bi netko njegovim ponovnim otkupom od INA-e - Mola (zajedno sa plinom) za oko 250 milijuna USD dobro zaradio. Skladište Okoli (4 kompresora, 22 bušotine, zapremnine 558 milijuna m3 plina) kupuju čak za oko 250 milijuna USD, a prodali su 2003. god. četvrtinu INA-e (1/4 od ukupno u INA-nih stotina bušotina, 24 plinska polja sa ukupno 40,9 milijardi m3 plina, 34 + 8 naftnih (i kondenzatnih)polja sa 11,7 milijuna m3 nafte i kondenzata, golema mreža plinovoda i naftovoda, rafinerije... – prema službenim javno dostupnim podacima 2007.) Mađarima u bescjenje, za samo 505 milijuna USD. Zašto se sada uopće odvaja dio posla s plinom (izuzima iz INA-e-Mola) od tehnološki ne djeljivog naftno - plinskog? To je tehnološki posve besmisleno, jer je rad plinskog skladišta isto što i rad plinskog polja (dakako, uz dodatak kompresora za utiskivanje plina u istrošeno plinsko polje).

Kako bi ostvarili taj suludi otkup prodanog beznačajnog skladišta plina (sasvim dovoljnog za sadašnje potrebe i proizvodnju plina Hrvatske) naglašavaju njegovu „važnost“, te tvrde da Hrvatska nema dovoljno plina vlastite proizvodnje i da bi zadovoljavala svoje potrebe mora uvoziti plin (po oko 0,4 USD/m3) za oko 40% svojih potreba. To bi bilo točno da Hrvatska ne izvozi (po 0,063 USD/m3 ili 6-8 puta nižoj cijeni nego što ga uvozi iz Ruske federacije) u bescjenje do 33 % proizvedenog plina u Hrvatskoj, što dakako „zaboravljaju“ obznaniti stanovništvu. Da nisu sklopili ugovor o prodaji plina Talijanima, Hrvatska bi uz racionalizaciju potrošnje plina (u HEP-u i Petrokemiji) još neko vrijeme imala dovoljno plina i bez uvoza skupog plina iz Ruske federacije.

Proizvodnja plina na području Hrvatske (2002. do 2007.) zadovoljava 73-95 % potrošnje plina u Hrvatskoj (prema službenim podacima), ali se zbog „mudrih“ osoba i ugovora i do 33% proizvedenog plina izveze u Italiju (trošak Talijana praktički je cijena proizvođenja), pa se stoga izvezeno mora nadoknaditi uvozom plina iz Ruske federacije po cijeni 6-8 puta višoj nego je ona po kojoj ga dobivaju Talijani.

Štete izazvane nekontroliranom obustavom plina industriji 2008. godine (tvrde da su iznosa oko 2 milijarde kuna – pa da bi se namirile, uveden je dodatni porez, tzv. harač na plaće i mirovine), najvećim dijelom su bile posljedica zbivanja – nemara u Hrvatskoj, a manje spora Rusija-Ukrajina. Najvjerojatnije se radi o podvali tadašnjoj Vladi RH, a skrivaju podatke iz kojih se to može pouzdano ustanoviti. Stalno su kukali - paničarili kako sve ovisi o skladištu Okoli (da u njemu ima premalo plina), a ono je gotovo zanemarivo s obzirom na zapremninu 24 plinska polja iz kojih se proizvodi plin u Hrvatskoj.

Stalno govore kako plin treba i dalje poskupjeti, a za stanovništvo je plin (u Zagrebu 2,828 kn/m3 ili 0,545 USD/m3) više od 11 puta skuplji nego je trošak njegove proizvodnje (0,047 USD/m3) iz Jadrana, no ne žele objasniti kome odlazi profit koji čini više od 10/11 cijene plina koju plaćaju stanovnici. Ta razlika i profit su još i veći za plinska polja na kopnu. Stoga je jasno zašto je formula po kojoj taj novac raspodjeljuju proglašena „poslovnom tajnom“. Uz ovakav profit priča je za malu djecu da INA-Mol posluje s gubitkom. U maloj Hrvatskoj je čak 41 distributer plina, ni jedan nije bankrotirao, a to pokazuje da je i distribucija plina izuzetno unosan posao.

Cijena plina za kućanstva u Hrvatskoj s obzirom na kupovnu moć stanovnika među najvišima je u svijetu. Tvrdnja onih koji ga poskupljuju da je plin skuplji u Austriji i Mađarskoj nipošto ne znači da ga treba poskupjeti i u Hrvatskoj. Austrija je 2007. 84%, a Mađarska 89% svojih potreba zadovoljavala uvozom skupog plina, a Hrvatska je zadovoljavala 87,4% svojih potreba proizvodnjom u Hrvatskoj (čija proizvodna cijena je najmanje 8 puta niža od one po kojoj plin prodaje npr. Ruska federacija). Svakom je jasno da je to velika razlika i da plin u Hrvatskoj stoga treba biti znatno jeftiniji nego u spomenutim zemljama, osim ako naš plin ne moramo, zbog ugovora o prodaji INA-e, skupo kupovati od Mađara. Posve je suluda tvrdnja kreatora plinskog harača – tj. planovi da cijena plina za kućanstva u Hrvatskoj treba biti ista kao u EU u kojoj je kupovna moć stanovnika oko 3 puta veća nego u Hrvatskoj. Tko će uz takve planove (da sve treba poskupjeti) uvjeriti stanovništvo u potrebu ulaska u EU?

Amoralno pljačkaške preko svake mjere visoke cijene energenata u odnosu na kupovnu moć stanovnika neke korumpirane osobe usuđuju se nazivati socijalnima. No još ni to im nije dovoljno, pa energente žele još više poskupjeti. Očito se radi o daljnjoj pljački i rasprodaji Hrvatske unatoč brojnim izjavama da se želi stati na kraj kriminalu i korupciji u Hrvatskoj. Jasno je zašto oni koji su potpisali spomenute štetne ugovore ne daju javnosti odgovor na pitanje zašto je u bescjenje prodana INA Mađarima (2003.), zašto je sklopljen štetan ugovor o „zajedničkom“ korištenju plina iz Jadrana sa Talijanima (1997.i kasnije), zašto je potpisan ugovor o NE Krško (2002.) i mnogo toga drugoga.

Ne daju ih zato što je očito, već iz onoga što je o njima doprlo u javnost, da su sklopljeni tako da izazivaju golemu štetu stanovništvu Hrvatske i znače rasprodaju onog najvrednijeg blaga koje Hrvatska ima. Stoga je nužno te ugovore što prije staviti izvan snage i poništiti, jer su se i Mađari i Talijani višestruko namirili za novac koji su platili na osnovi tih ugovora (ako su uopće i platili), a na štetu hrvatskog puka. Nema javno dostupnih podataka koliko je (i da li je uopće) plina iz Jadrana stiglo do potrošača u Hrvatskoj. Žrtve tih ugovora su svi stanovnici Hrvatske – potrošači energenata (plina, električne energije, topline, naftnih derivata) i svih ostalih potrošačkih dobara koje izaziva poskupljenje prekomjerno skupih energenata.

Najvjerojatnije nema izlaza iz krize u energetici, a zbog njene važnosti za gospodarstvo, ni u cjelokupnom gospodarstvu, bez hitne nacionalizacije (dok sve što vrijedi nije „otišlo“ strancima) svega onog što su moćni bogati pojedinci (koji su se zacijelo dobrano okoristili „ugovaranjem“) poklonili strancima, koji su se vec odavno namirili za ono što su prema tim ugovorima uložili (ako su uopće i uložili).

*autor je diplomirao eksperimentalnu fiziku (nuklearni smjer) na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu 1967. g. Postdiplomski studij iz područja nuklearne i atomske fizike završio je na istom fakultetu 1970. i postigao stupanj magistra znanosti. Doktorirao je iz područja naftnog rudarstva na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu u Zagrebu 1977. Bila je to prva disertacija iz razrade ležišta ugljikovodika - plina u bivšoj Jugoslaviji. U svom radnom vijeku bio je zaposlen u Institutu "R.Boškovic", INA-Naftaplinu (istraživanje nafte i plina), Komitetu za energetiku (nuklearna energetika, republicki inspektor za NE Krško), Urbanističkom institutu Hrvatske (energetika u prostornom planiranju) i honorarno na fakultetima (PMF i RGN). Već godinama se zanima i za rizike i upravljanje u krizama ili izvanrednim stanjima.

dr. Branimir Molak

IZVOR: www.hrsvijet.net

[slobodagovora]

Na ovom portalu kao i na desetak drugih nedavno je objavljen moj tekst: „JESU LI BAŠ SVI SVE ZNALI ? Neke činjenice o prodaji INA-e i Jadranskog plina“. Tekst je u skraćenom obliku (bez prikaza bilanci plina i bez priloga o plinu u Jadranu i o neracionalnom trošenju plina) objavio i Vjesnik. Tekst se nije svidio mađarskom MOL-u koji nam skupo prodaje naš plin, pa je hitno objavio svoje neslaganje u kojem iznosi najblaže rečeno podosta nepreciznosti.

Ovo je odgovor MOL-u na tekst „Neizbježno otvaranje tržišta plinom“ objavljen u Vjesniku 14.11.2010. kao reagiranje na moj skraćeni tekst „Jesu li baš svi sve znali“ objavljen u Vjesniku 12.11.2010 i 13.11.2010., u kojem iznosi netočne podatke kako bi, što je posve razumljivo, ostvario što veći profit u Hrvatskoj. Autor teksta je Domokos Szollár bivši glasnogovornik mađarske vlade, a sada glasnogovornik MOL-a....


Cijeli tekst (da ne citiram sve zbog poveznica u tekstu itd) se može vidjeti klikom na: www.hrsvijet.net

[slobodagovora]

Što je sa plinskim biznisom u Siriji kojega je kontrolirala INA, a sada je u potpunosti u rukama MOL-a? Navodno se radi o biznisu koji će donositi par desetaka milijuna $ svaki mjesec slijedećih 20ak godina. To je spominjao i Mesić, a zanimljivo je kako na povjerenstvu za INA-u u Saboru to nije baš bilo spominjano, na što je opet ukazao Mesić. Zna li tko o čemu se radi? Hvala.

[slobodagovora]

Ako hitno ne nacionalizira poklonjenu Inu, Hrvatska će bankrotirati!

Ponedjeljak, 31 Siječanj 2011 12:12

Cijene naftnih derivata utječu na cijene mnogih drugih proizvoda i usluga

Kada neki naš "nobelovac" (dobili bi Nobelovu nagradu kada bi postojala za disciplinu: laganje) počne uvjeravati putem medija da energenti u Hrvatskoj "moraju" poskupjeti zbog poskupljenja nafte na svjetskom tržištu, znajte da ne govori istinu. Uglavnom o cijenama nafte u svijetu i razlozima poskupljenja derivata kod nas besramno lažu kako bi još više opljačkali osiromašeno stanovništvo.

Svaka država mora voditi brigu i o tome da su energenti dostupni stanovništvu po cijeni koju to stanovništvo može platiti. Ne smije maloprodajna cijena naftnih derivata u Hrvatskoj biti ista kao što je u bogatim državama Zapadne Europe ili Sredozemlja, ili pak znatno viša nego npr. u bogatome SAD-u. Cijena naftnih derivata u Hrvatskoj previsoka je s obzirom na kupovnu moć stanovnika, što pokazuju usporedbe s drugim državama. To govori da nešto s formiranjem njihovih cijena u Hrvatskoj nije u redu.

Porast cijene nafte u svijetu koristi se za bogaćenje u Hrvatskoj

Trošak nafte uz njenu cijenu u svijetu 65-70 USD/barelu u cijeni derivata danas u Hrvatskoj ne prelazi 2,5 kune po litri. U razdoblju porasta cijene nafte u svijetu za jednu kunu/litri, benzin je u Hrvatskoj poskupio za više od tri kune. Dakle, ako je cijena nafte u svijetu porasla za jednu kunu po litri koji su to troškovi trgovaca derivatima, INA-e ili države u Hrvatskoj zbog toga porasli za još dvije ili više kuna? Nema takvih troškova. Očito je stoga, da se porast cijene nafte u svijetu koristi da bi se netko u Hrvatskoj bogatio dodatnim dubokim posezanjem u džep potrošača, tj. njihovim osiromašivanjem.

U svijetu cijenu naftnih derivata određuje cijena nafte, zatim cijena prerade nafte i distribucija derivata na benzinske postaje, te davanja državi. Po “Pravilniku o utvrđivanju cijena naftnih derivata” NN112/2003 http://www.nn.hr/sluzbeni-list/sluzbeni/index.asp ta cijena nije ovisna o cijeni nafte. Taj pravilnik gotovo se ne razlikuje od Uredbe o cijenama NN2/2001. koja je 2003. stavljena izvan snage. U pravilniku je svuda samo riječ uredba zamijenjena riječju pravilnik i dodan još jedan namet (X5= troškovi nabave). Nigdje se niti ne spominje cijena nafte.

Rafinerije ne rade zbog „unosnog“ uvoza derivata

Umjesto cijene nafte kao ulazne varijable za određivanje cijena derivata ulazni pokazatelj u Pravilniku (članak 5. pravilnika) je cijena naftnih derivata u Đenovi (?!) što u potpunosti dokida odgovornost za poslovanje rafinerija (u formuli nema troškova rafinacije, ali ima troškova skladištenja i nabave derivata). Pravilnik je pisan kao da Hrvatska nema rafinerija, a ima ih kapaciteta osjetno većih od potreba, i kao da sve derivate nabavlja u Đenovi u Italiji, a tvrde da naftu uvozi iz Rusije. Što je najzanimljivije tadašnji ministar gospodarstva (2006.) takav model određivanja cijena nazivao je „tržišnim“. Po takvom “tržišnom” modelu mogli su kao ulaznu varijablu za cijenu naftnih derivata kod nas staviti i npr. cijenu peradi u Mađarskoj, banana u Kolumbiji ili metli u Kini. Dobili bi isti ili sličan rezultat – “tržišne” cijene naftnih derivata – po potrebi onih koji ih određuju. “Formulom” određenoj cijeni derivata, dakako, dodaju dažbine za izgradnju cesta i autocesta, PDV...

Uobičajena praksa je da oni koji odlučuju u hrvatskoj energetici, i ne samo njoj, kada žele što dublje zavući ruku u džep potrošača izmišljaju za taj cilj “čudesne” formule kao što je spomenuta o naftnim derivatima. Slična je bila i ona za određivanje čudesne paušal “snage” (HEP-a) ukinuta 2001. godine, kada je ponovno uvedena naplata prodaje ničega – paušala sa smiješnim obrazloženjem (zbog potreba očitavanja brojila,...) po kojoj i danas prodaje električnu energiju.

Energetski institut samo štiti interesne skupine u energetici

Sve je to posljedica nepostojanja neovisnog instituta za energetiku koji bi se brinuo i o interesu stanovništva, a ne samo interesnih grupa političara koji donose štetne odluke u energetici. Davna ideja o formiranju takva instituta je zlouporabljena – ukradena od strane jednog političara i formiran je njegov tzv. energetski institut koji nije u stanju niti napraviti valjane energetske bilance a kamo li nešto drugo. Kroz taj tobožnji institut daje se samo “znanstveno ruho” štetnim odlukama interesnih grupa u energetici u dosizanju “tržišnih” (čitaj viših) cijena energenata.

Tragično je da se u Hrvatskoj struka ne smije niti pojavljivati s nikakvim idejama o tome kako riješiti neki problem, jer te ideje umrežena mafija i politika najčešće ukradu, "pokupe" za njihovo tobožnje rješavanje - tzv. projekti - novac iz proračuna i dakako ništa ne naprave, jer ni ne znaju i nije im niti cilj nešto napraviti za bolji život ljudi.

“Informiranje“ o „nužnosti“ daljnjeg poskupljenja naftnih derivata

Razlika između proizvodne cijene domaće nafte (10-15 USD/bbl uključujući i troškove istraživanja novih izvora) u INA-i i one svjetske (60–70 USD/bbl) po kojoj je INA prodaje iznosi oko 50 USD/barelu, odnosno da INA zaradi samo na godišnjoj proizvodnji od oko milijun tona domaće nafte oko 500 milijuna USD. To se lako može pokazati izračunom. Zacijelo preradom te nafte do maloprodajne cijene derivata (i tri puta više nego cijena nafte) INA zaradi još podosta, kao i preradom uvozne nafte (oko 80 posto potrebne nafte je iz uvoza), da pritom profit prodajom plina - razlikom prodajne i proizvodne cijene domaćeg plina i onog uvoznog niti ne spominjemo. Mađarima su prodali četvrtinu Ine za samo 505 milijuna dolara, koliko iznosi jednogodišnji profit samo od domaće nafte ili što je danas dvadesetak puta manje od njezine stvarne vrijednosti. Taj iznos koji su platili, zacijelo, Mađari mogu sudjelovanjem u profitu INA-e (25 posto) namiriti u vremenu kraćem od dvije godine.

Stoga je posve smiješno da u daljnjim bezrazložnim nastojanjima za prodajom INA-e, oni koje je žele rasprodavati, tvrde da ona vrijedi između tri i četiri milijarde dolara, kad vrijedi desetak puta više. Zašto uopće prodaju ono što nije njihovo i donosi golemi profit? Stoga je kuknjava političara kako treba novca za modernizaciju rafinerija (pa da zbog toga i nadalje treba poskupjeti naftne derivate) bez osnove, kao da 500 milijuna dolara godišnjeg profita samo od prodaje domaće nafte to ne omogućuje.

Bivši ministar uvozi kvalitetnije derivate od Ine!

Postavlja se i pitanje je li u svijetlu nedavne izjave jednog bivšeg ministara gospodarstva – sada trgovca naftnim derivatima, kako njegova tvrtka uvaža naftne derivate visoke kakvoće – bolje od onih koje proizvodi INA, uopće treba obnoviti rafinerije ili samo manji dio njihova kapaciteta. Bivši ministar se hvalio kako njegova tvrtka uvozi kvalitetnije derivate nego što ih proizvodi INA, koje prodaje na svojima - prije postajama INA-e. Zanimljivo bi bilo znati kako i zašto je uopće došlo do promjene vlasništva.

Od donošenja spomenute uredbe 2001. osjetno je povećan uvoz naftnih derivata i 2003. je iznosio 1,307 milijuna tona, što čini oko 25 posto njihove ukupne potrošnje u Hrvatskoj. Istodobno domaće rafinerije, čak i uz izvoz svojih proizvoda, iskorištene su tek s jednom trećinom svojih kapaciteta. Očito samohvala bivšeg ministra ima za svrhu povećanje uvoza “kvalitetnijih” derivata, a daljnje smanjenje korištenja i time štetu Ininim rafinerijama. Izgleda da je to primjena parole “Kupujmo hrvatsko” na način bivšeg ministra, pa je vjerojatno i “famozna” formula za cijene naftnih derivata “izumljena” za taj uvoz derivata. Ako nam je potrebna samo trećina kapaciteta rafinerija za zadovoljavanje domaćih potreba za derivatima, zašto bi trebalo obnavljati i one kapacitete koji se ne koriste?

Stalna poskupljenja naftnih derivata i drugih energenata u Hrvatskoj u biti ni nemaju veze s cijenom nafte i drugih energenata na svjetskom tržištu nego su upravo rezultat teških promašaja onih koji vladaju energetskim sustavima (prodaja u bescjenje četvrtine INA-e Mađarskoj, štetan ugovor o prodaji jadranskog plina Italiji, vrlo štetan ugovor o NE Krško sa Slovenijom...).

Priprema terena za “uspješno poduzetništvo”

U Hrvatskoj je uhodan model – formula ponašanja da političari dok su na vrlo visokim pozicijama odlučivanja pripremaju teren za svoje “uspješno poduzetništvo” kada horizontalno rotiraju ili privremeno siđu s funkcija. Stoga se ne treba čuditi što se to preslikava i na sve niže razine vladanja i zašto je u Hrvatskoj vlast tako “slatka”, a gospodarstvo tone sve brže. U igri za puk koja se ponavlja, kada postanu oporba, tobože žestoko napadaju one na vlasti da ništa ne rješavaju od onoga što su sami trebali riješiti dok su bili vlast, a u biti ne dozvoljavaju ništa promijeniti za dobrobit puka jer bi to ugrozilo njihove osobne interese.

Odgovornost za ovo što se događa je i na medijima. Ima u Hrvatskoj novinara koji koriste glasila u kojima rade za besplatno reklamiranje “uspjeha” interesnih grupa o kojima pišu – u biti njihovi su glasnogovornici, koje ih za to plaćaju, pa su znatno bolje plaćeni od svojih kolega koji nastoje objektivno informirati javnost. Stoga se neki, zahvaljujući “novinarima” - bogate, a posljedice njihova pisanja (prekomjerne cijene i drugo) trpi sve siromašniji puk.

Branimir Molak

IZVOR: www.hrvatski-fokus.hr

[slobodagovora]

Subota, 26. veljače 2011.

Proizvodnja „informacija" za nastavak pljačke

Posve slučajno sam saznao u tekstu „Benzin će prijeći 10 kuna jer će i cijena barela nafte porasti još 10%" objavljenom u Večernjem listu 18. 1. 2011. (Vecernji.hr) da „tvrdim da cijene u Hrvatskoj nisu u skladu sa svjetskima", „da kritiziram ministra Popijača" i da sam „radikalan". Kako osobu koja je pisala tekst ne poznajem, nikad je nisam vidio i nisam joj dao nikakve izjave, čudi me da me u svom uratku spominje. To nije način pisanja ozbiljnih novinara. No, to može biti vjerojatno posljedica žutila da bi se postigla bolja prodaja spomenutih novina („mojim" stavljanjem u konfrontaciju s političarom Dekanićem s kojim je vjerojatno razgovarala). Zacijelo je političar Dekanić vidovit, pa je već tada znao da će Gadafi razarati Libiju, pa je kao opravdanje za buduće sve više cijene naftnih derivata u Hrvatskoj uzeo i to u obzir.

Bolje bi bilo da je odmah predvidio da će cijene nafte za tridesetak godina biti veće (a zacijelo hoće) nego danas, pa odmah pomogao Mađarima da u Hrvatskoj „gule" stanovnike cijenama benzina udvostručenih cijena, za takvu buduću naftu. Zacijelo bi tada bilo i više novca za bolje punjenje proračuna.

Novinarka nije napisala za koje ja to cijene tvrdim da nisu u skladu sa svjetskima, pa neka to objasni. Možda se radi o višim cijenama banana, pa je zbog toga benzin poskupio?

Činjenica je da je na jednom portalu izašao tekst pod naslovom „Ako hitno ne nacionalizira poklonjenu Inu, Hrvatska će bankrotirati!" Niti u njemu nisam kritizirao spomenutog ministra (nema ga se zbog čega kritizirati, ali niti hvaliti, nije mi poznato, a niti me zanima čime se taj bavi) nego sam se samo našalio da ga treba predložiti za Nobelovu nagradu, budući da je na jednoj TV objašnjavao da cijene naftnih derivata u Hrvatskoj moraju biti više zbog poskupljenja nafte u svijetu. Međutim, onima koje žele o ovoj temi ozbiljno pisati je jasno da, valjda samo u Hrvatskoj, cijena naftnih derivata ne ovisi o cijeni nafte. Također sam spomenuo da tu nagradu treba dijeliti sa onima koji su izumili tu formulu (još 2001.). Sada poslije ovog teksta vidim da bi je trebao dijeliti i s političarom Dekanićem, jer očito niti on nije pogledao (ili je u njenom osmišljavanju sudjelovao, pa se sada više „ne sjeća") u „Pravilniku o utvrđivanju cijena naftnih derivata" NN 112/2003 formulu „po kojoj nam određuju" sve više cijene cijene. Predlažem im da pročitaju moj tekst na portalu Hrvati-AMAC o toj formuli pisan još prije 6 godina, "Besmislena formula za određivanje cijena naftnih derivata", www.branimir-molak.hrvati-amac.com, i da se podsjete zašto su ozakonili takvu formulu. Ponovno sam upozoravao da cijene naftnih derivata u Hrvatskoj ne ovise o cijeni nafte 2008. između ostalog i na sve čitanijem portalu www.dragovoljac.com

U tom tekstu možete pročitati i „famozni" pravilnik „po kojem određuju" cijene, u ovisnosti o tome koliko novca onima koji određuju cijene naftnih derivata treba. Nafti u njoj nema niti traga. Koliko je „porasla cijena nafte" (i kolika je na dan kada Vas zanima) kada su nedavno poskupjeli naftne derivate u Hrvatskoj na rekordnu razinu možete vidjeti na: oil-price.net. Cijene nafte prije 3 godine bile su i 50% više nego danas, a cijene naftnih derivata u Hrvatskoj nikada nisu bile tako visoke kao sada (u priloženim slikama). Očito da ih određuju prema svojim potrebama ili možda cijenama banana.


Po čemu sam ja to radikalan, zar po tome što se protivim nekim „stručnjacima" i „novinarima" koji tvrde da svi energenti u Hrvatskoj trebaju poskupjeti isključivo zbog toga što od tog poskupljenja oni imaju koristi (izdašno ih plaćaju energetski monopoli koji su sve više u rukama stranaca). Što je drugo nego priprema na novo poskupljenje naftnih derivata tvrdnja (iz staklene kugle valjda?) da će nafta poskupjeti 10%, a kod nas uopće ne ovisi o cijeni nafte. O takvima „stručnjacima" možete pročitati moj tekst pisan također još prije 6 godina ,"Konj vuče kola naprijed a akademici desetljećima tek „počinju"", hrvati.com. Poskupljenje energenata je, budući da izaziva poskupljenje svega drugoga (kruh, mlijeko, usluge...) udar na najsiromašnije i zbog toga mu se protivim. Valjda ima i drugih načina punjenja proračuna osim novcem najugroženijih. Ako je cilj onih koji upravljaju, otimati siromašnima, a davati bogatima onda to jako dobro rade.

Ako novinari Večernjeg lista žele pisati o energiji na način koji ta tema zahtijeva neka se bolje informiraju. Ponešto informacija mogu pronaći i u: Sažetku najvažnijeg iz mojeg predavanju održanog u Splitu 2.12.2010. www.hau.hr U toj informaciji možete naći niz linkova na tekstove vezane uz rasprodaju najvrednijeg hrvatskog rudnog blaga i raspravu s MOL-om.

Za tumačenje tvrdnje „Ako hitno ne nacionalizira poklonjenu Inu, Hrvatska će bankrotirati!" iskazane u naslovu portala u kojem su objavili ponešto o budućim nobelovcima za poskupljenja energenata, treba više prostora. Ne radi se samo o INA-i nego i o svemu drugom opljačkanom i otuđenom Hrvatskom narodu i poklonjenom strancima i domaćim podobnima. Ako Vas zanima, o tome možete nešto saznati u četvrtom poglavlju mog teksta "Što sve treba znati za osmišljavanje razvitka",www.mirah.hr.

Ako to političari hitno ne shvate i ne provedu, nema spasa Hrvatskoj. Morati će rasprodati i sve ostalo (vode, šume....). Stanovnike, uključivo branitelje koji su stvarali ovu državu, siromaštvo će natjerati da sami pođu po ono što im je oteto, a to bi moglo biti vrlo neugodno.

Za izlaženje iz duboke moralne i gospodarske krize jedna grupa predlaže lijepe neostvarive prastare želje, a druga neostvarive ciljeve. Svojevremeno je jedan naš političar htio postati engleska kraljica, ili barem njezin sobar, ali, dakako, nije u tome uspio.

Dr. sc. Branimir Molak, dipl. inž.
www.mirah.hr

Prilog:

1. Cijene WTI nafte u posljednjih pet godina USD/bbl



2. Cijene naftnih derivata u Hrvatskoj od 1996. do 2008.



IZVOR: www.hakave.org

[slobodagovora]

Pismo MIRAH-a poslano predsjednici Vlade RH i za informaciju predsjedniku RH 31.3.2011.
iz kojeg izdvajam:

...
trošak - razlika rashoda i prihoda Hrvatske u EU (2,64 milijarde kuna/god ) bit će veći nego su štete od elementarnih nepogoda (oko 1,5 milijardi kuna godišnje ) u Hrvatskoj. Silnu administraciju u EU netko mora plaćati. Nisam čuo niti jednog političara da nas uvjerava da nam treba više elementarnih nepogoda (činjenica je da također ništa nije napravljeno na ponovnoj uspostavi sustava za zaštitu od njih - razoren usred rata). Ta studija se nije dopadala vašem prethodniku sada u Salzburgu, pa je naručio od Ekonomskog instituta novu „ljepšu“ koji je, dakako, pokazao poslušnost vladaru na njegovu putu. Kada političari završe svoje "pregovore" u kojima su poslušno ispunjavali sve interese EU i uništavali gospodarstvo, tek bi tada (nakon povratka svega što su neovlašteno poklonili onima u EU)
...

a izdvajam i prilog iz gornjeg pisma:

STANJE U ENERGETICI REPUBLIKE HRVATSKE

Dr. Branimir Molak, dipl. inž.

Zagreb, 30. ožujka 2011.

UVOD

Hrvatska je bila bogata zemlja, no mnoga njena bogatstva koja su vlasništvo svih stanovnika, oni koji su donosili odluke, neovlašteno su u bescjenje prodali ili poklonili strancima. Sjetimo se samo u čijim je rukama velik dio INA-e i njena rudna blaga, kome je poklonjen velik dio plina u Jadranu, kome su „prodane“ banke, kome najbolji hoteli itd. itd. Štete takvih poteza mjere se milijardama USD. Stoga Hrvatska više nije bogata zemlja, a njeni stanovnici su osiromašeni. Posljedice poklanjanja energetskih objekata i rudnih blaga, te neracionalnog rada energetskih sustava su prekomjerno visoke cijene energenata u odnosu na kupovnu moć sve siromašnijih stanovnika Hrvatske. Uz to u sprezi s onima koji su rasprodali Hrvatsku, stranci nam stalno podižu cijene energenata ne vodeći brigu o tome da to izaziva poskupljenje svih ostalih roba i usluga i o tome mogu li to sve siromašniji stanovnici platiti.

Hrvatska nema strategije razvitka, kako za energetiku tako niti za cjelokupan umreženi razvitak Hrvatske. Nema niti jasne ciljeve, a i upitno je koliko je u stanju spoznati stanje u toj važnoj djelatnosti. Ako joj je cilj uzeti od siromašnih, a davati bogatima, onda taj posao jako dobro radi. Učestalo poskupljivanje naftnih derivata je, budući da poskupljenjem energenata poskupljuje i sve ostalo (kruh, mlijeko...) izravan udar na najsiromašnije.
...

Ostatak: http://www.mirah.hr/wp-content/uploa...vatskoj-pr.doc

[slobodagovora]

Utorak, 20. prosinca 2011.

Nema razloga za poskupljenje električne energije i plina

U informativnoj emisiji Dnevne novosti 1. programa HR u 15.00 sati 17. prosinca 2011. informirani plinsmo o "potrebi" poskupljenja električne energije i plina kućanstvima.

Oni koji bi poskupjeli električnu energiju i plin, tobože brinu se o previsokoj cijeni energije u industriji, i zbog, kako navode, nedovoljno kiše žele poskupjeti električnu energiju kućanstvima (za stanovništvo nikog nije briga), a nije im palo na pamet da snize cijene kada je kiše bilo i previše. Kućanstva plin plaćaju 11-12 puta skuplje nego je trošak njegova proizvođenja iz Jadrana (ili 8-9 puta skuplje nego je trošak Talijana za crpljenje našeg plina iz Jadrana) i još im nije dosta.

Cijene među najvišima na svijetu

Cijene energenata u Hrvatskoj u odnosu na kupovnu moć među najvišima su u svijetu. Za to su "zaslužne" isključivo spomenute štetočine. Javnost se sistematski dezinformira o tome da će sve probleme u Hrvatskoj riješiti obnovljivi izvori energije, a da se skrene pažnja od onoga što svom stanovništvu već godinama u energetici čine štetočine (svega oko 1,3% električne energije u svijetu se proizvodi u vjetroelektranama, a samo oko 0,1% u solarnim).

Domaće štetočine

Nije nama svijet kriv za probleme i stanje u Hrvatskoj nego isključivo domaće štetočine. Pročitajte tekst 'Štetočine' (29.studenoga 2011. hkz-kkv.ch) da najsažetije saznate kako je uništavana energetika u Hrvatskoj i kolike su štete (detalji su dani u poveznicama-linkovima tog teksta). Slično je bilo i sa industrijom, bankama, turističkim objektima .... Samo zbog navedenog u tekstu, stalno im trebaju sve više cijene energenata za kućanstva za koja se nitko ne brine i svega drugog.

Nema odgovornosti

Za energetiku se vrlo dobro zna koje su osobe izazvale štete u iznosima u milijardama USD i nitko nikada nije odgovarao. Npr. osoba koja je prodala prvu 1/4 INA-e sa timom "znalaca", svojom nonšalantnom izjavom čak je priznala da je tim svojim činjenjem, Hrvatsku oštetila za 300 milijuna USD – i nikom ništa – kao da ta suma nije vrijedna pažnje. Pročitajte u prilozima Ministri i stručnjaci bescjenja i INA vrijedi između 3,2 i 4 milijarde dolara, pa bude jasnije o čemu je riječ. Takvih golemih šteta je mnoštvo (vidi Štetočine), a oni koji su ih počinili danas su izuzetno bogate osobe, "moralne vertikale" i "uzori" koji čeznu za još ponešto vlasti.

Dok se otuđena dobra ne vrate onima kojima su uzeta (stanovništvu) i dok se ne shvati da treba osmisliti razvitak Hrvatske nema izgleda za prevladavanje sve dublje moralne, gospodarske i političke krize.

Čak je, prema informaciji HRT, u Srbiji država uzela od politomafije oko 500 milijuna USD i vratila u državni proračun. Zašto to ne naprave i u Hrvatskoj? "Rezove" prema stanovništvu trebati će činiti tek ako ne bude dovoljno novca prikupljenog "rezovima" prema štetočinama i privilegiranima.

Zahtjevi za poskupljenje električne energije i plina kućanstvima su podvala novoizabranima i poticanje stanovništva da izađe na ulice.

Dr.sc. Branimir Molak
www.mirah.hr

www.hkv.hr

[slobodagovora]

Ponedjeljak, 19 Ožujak 2012 13:06

Dr. Branimir Molak: Energija ce poskupjeti toliko koliko će onima koji određuju njezinu cijenu trebati novaca

ODGOVORI NA PITANJA

Dr. Sc. Branimir Molak

Doktor naftnog rudarstva – ležišta plina

Magistar nuklearne i atomske fizike

S obzirom da je direktor HEP-a Kovačević najavio da će struja ove godine poskupjeti, voljela bih Vaše mišljenje o tome ima li stvarnih razloga da struja u Hrvatskoj poskupi?

Ne znam zašto bi u Hrvatskoj trebala poskupjeti električna energija. Zbog čega bi trebala poskupjeti trebali ste upitati onoga tko je najavio da će poskupjeti. Osnovni energenti iz kojih HEP proizvodi električnu energiju (slika 1): oko 50% hidroenergija (kiša, snijeg) i 50% fosilna goriva nisu poskupjeli. Nafta je u svijetu prošle godine imala trend snižavanja cijene (slika 2), a cijene plina već nekoliko godina u svijetu su padu (slika 3). Uz to trošak proizvodnje plina u Hrvatskoj nije porastao, a npr. onog iz Jadrana je 11-12 puta niži od cijene po kojoj ga prodaju kućanstvima (slika 4) i još im nije dosta.

Koliko bi struja, po Vašem mišljenju kod nas mogla poskupjeti?

Električna energija bi kod nas mogla poskupjeti toliko, koliko će onima koji određuju njezinu cijenu trebati novaca (isto kao što je u Hrvatskoj i sa cijenama naftnih derivata i plina), a to nema nikakve veze s cijenama energenata u svijetu iz kojih se ona proizvodi. Dakako, da svako poskupljenje energenata smanjuje izglede da HEP, mađarska INA i drugi, koji ih prodaju kućanstvima, racionalnije posluju (npr. u HEP-u su vrlo veliki gubici (slika 1) u dovođenju električne energije do potrošača).

Puno ste govorili i o poskupljenju goriva kod nas, pa bih molila kratko objašnjenje, zašto u Hrvatskoj nema pravog razloga za poskupljenjem tog energenta.

Plin je najznačajniji energent u domaćoj proizvodnji energenata i još uvijek zadovoljava 73-95% potreba Hrvatske. Na žalost dokazane rezerve plina dostatne su za svega desetak godina, a nije riješen problem njegove dobave niti plinovodima niti LNG brodovima. Domaća proizvodnja nafte dostatna je za svega 10% potreba Hrvatske, a ostatak se uvozi. Tragično je da nam cijenu naftnih derivata i našeg plina određuju Mađari, kao da smo Austrougarska kolonija. Nema, dakle, nikakvih razloga za poskupljenje energenata za proizvodnju električne energije, jer oni ni u svijetu prošle godine nisu poskupjeli. Prodajne cijene energenata moraju biti usklađene s kupovnom moći stanovnika. Svaka država mora kontrolirati cijene energenata – tj. monopole (tu nema tržišta koje bi ih reguliralo) i ne smije si dozvoliti nebrigu o svojim stanovnicima. U Hrvatskoj dolazi do poskupljenja energenata i svega drugog, jer je većina onog što donosi profit (ne samo u energetici) rasprodana – poklonjena strancima, pa nema novca za punjenje državnog proračuna.

Zagreb, 17.3.2012.

Slika 1 proizvodnja (lijevo) i potrošnja (desno) električne energije u Hrvatskoj

Slika 2

Slika 3

Slika 4 Trošak proizvodnje plina iz Jadrana (polje Ivana) 11-12 puta niži nego je cijena plina za domaćinstva u Hrvatskoj, a izvoz u Italiju je 8-9 puta jeftiniji nego što plaćaju kućanstva

IZVOR: www.dragovoljac.com


+


Dr.sc.Branimir Molak-Bez nacionalizacije opljačkanog i neovlašteno poklonjenog strancima nema izlaza iz krize- katastrofalno stanje u energetici Hrvatske